Spomenik Batinske bitke i vidikovac (Batina)
Batinski spomenik poznatiji pod imenom Julka, prva partizanka koja je 1944. godine prešla desnu stranu Dunava, djelo je Antuna Augustinčića. Podignut je u sjećanje na Batinsku bitku koja se vodila između 11. i 19. 11. 1944. godine. U bitci su se Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije i Crvena armija sukobile s jedinicama Wehrmachta i njegovih saveznika. Na mjestu spomenika sahranjeno je 1297 vojnika. U blizini spomenika smjestio se Muzej Batinske bitke u kojem možete saznati nešto više o prošlosti samog mjesta.
Batina monument and viewpoint (Batina)
Batina monument known as the Julka, the first partisan who in 1944 crossed the right side of the Danube, is the work of Anthony Augustinčić. It was built in memory of the Battle of Batina that took between 11-19. 11. 1944. In the battle of the People’s Liberation Army of Yugoslavia and the Red Army clashed with units of the Wehrmacht and its allies. At the site of the monument buried 1,297 soldiers. Near the monument lies the Museum of the Battle of Batina, where you can learn more about the history of the place.
Lovački dvorac u baranjskom selu Bilje, što je udaljeno desetak kilometara od Osijeka, dao je u 18. stoljeću sagraditi austrijski vojskovođa Karl Eugen od Croya, poznat kao princ Eugen Savojski.
Prema podacima iz knjige »Osmanski pečat« koja je nastala u belomanastirskom Zavodu za baranjsku povjesnicu, proslavljeni vojskovođa je rođen 1663. u Parizu, a 20 godina poslije stupio je u službu austrijskog cara Leopolda I. i kao dragovoljac sudjelovao u obrani Beča. Upravo se ta, 1683. godina, smatra početkom Velikog rata protiv Turaka.
Dvorac Esterházy nalazi se u općini Darda, kraj Osijeka.
Prvi posjednici vlastelinstva Darda bili su Janos i Friedrich Veterani, koji su imanje stekli u doba kralja Karla VI. Kraljica Marija Terezija daruje Dardu obitelji Esterházy 1749. godine, te oni ostaju vlasnici čitavo stoljeće.
Nije poznato točno vrijeme izgradnje dvorca, ali se pretpostavlja da je podignut na prijelazu 18. u 19. stoljeće za vrijeme Franje Esterházyja. U literaturi spominje Ivan Kazimir Esterházy kao mogući graditelj dvorca 1813. godine.
Dvorac Tikveš (Tikveški dvorac, Titov dvorac), kompleks građevina i uslužnih objekata s manjim,
takozvanim lovačkim i glavnim dvorcem na području Parka prirode Kopački rit u Baranji, u općini Bilje.
U dunavskom poloju podignut je u 19. stoljeću omanji jednokatni lovački dvorac u šumskom i lovačkom kompleksu Tikveš. Taj je dvorac najvjerojatnije dao izgraditi nadvojvoda Fridrich Habsburški. Do Prvog svjetskog rata služio je kao ljetnikovac, a ponajviše kao lovačka kuća.
Glavni tikveški dvorac sagrađen je tridesetih godina 20. stoljeća za potrebe dinastije Karađorđevića u klasicističkom slogu sa secesijskim oznakama. Pročelje dvorca klasicistički je razigrano i obzidano fasadnom fugiranom opekom, dok su uglovi ožbukani imitacijom kamenih blokova. Dvorac se po etažama sastoji od podruma, prizemlja, prvog kata i tavana. Sredinom 20. stoljeća sagrađeno je nekoliko zgrada i uslužnih objekata. Poslije Drugog svjetskog rata u dvorac je dolazio tadašnji jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, ugošćujući u njemu svjetske državnike i vodio ih u lov.